Mi, relativno mlađi, je se ne sjećamo. Oni, malo manje mlađi, o Njoj imaju samo lijepe riječi. Toliko toga je uradila za gradačačko obrazovanje, a nama su bitniji kolibri. Na temeljima Njenog rada su izrasle brojne gradačačke generacije i pojedinci, uspješni u svim oblastima, na koje smo ponosni. A mi, ko mi, nama su bitniji kolibri. Na Njenom posljednjem ispraćaju u Gradačcu je bilo 6.000 ljudi. Kažemo namjerno ljudi. Pa budimo i mi ljudi, i recimo što jest. Recimo da se gradačačkom obdanišu vrati ime Angele Kunce ili, ako su nam ipak važniji kolibri, da se nekoj od ulica da naziv po Angeli Kunce. Ona je to zaslužila, budimo iskreni.
Danas je godišnjica smrti Angele Kunce, pa smo opet našli za shodno da se prisjetima života i djela, naše, gradačačke profesorice.
Angela Kunce – zaboravljena profesorica
Na području općine Gradačac radi deset obrazovnih ustanova koje ponosno nose imena istaknutih bosanskohercegovačkih književnika. Izuzetak je dječije obdanište koje nosi naziv egzotične američke ptičice. Zanimljivo, ni na jednoj od ploča sa nazivima kako škola, tako i naših ulica ili drugih institucija ni jednog ženskog imena. Nameće se zaključak da su bh. književnice, umjetnice, naučne radnice ili profesorice od strane raznih nadležnih komisija ostale zanemarene. Nepravedno, jer su svojim radom takvu čast itekako zaslužile.
Primjer je Angela Kunce, čije je ime dugo godina nosilo dječije obdanište, a onda je krajem ‘90-ih naprosto zaboravljena. Nepravedno, jer Gradačcu i njegovoj okolini posvetila je dobar dio svog života, a ovdje se nalazi i njeno posljednje počivalište.
Angela Kunce rođena je 8.aprila 1913.godine u Nemskoj Vasi u Sloveniji.
Učiteljsku školu završila je u Mariboru, službovala je u više mjesta u Sloveniji, a zatim do proljeća 1941. pohađala Višu pedagošku školu u Zagrebu, na studijskoj grupi matematika-fizika. Fašistički režim u Sloveniji bio je razlog njenog dolaska u Gradačac 24.oktobra 1941., gdje je ostala sve do svoje smrti.
Po dolasku u Gradačac uključila se u rad NOP-a. Najviše je radila sa ženama i omladinom, a boraveći na slobodnoj teritoriji u Gradačcu, Tuzli i Srebreniku radila je na organizovanju opismenjavanja stanovništva putem analfabetskih kurseva, te na organizovanju rada osnovnih škola.
Nastavila je to i u periodu nakon 2. Svjetskog rata. Od maja 1945. – 5. jula 1948. radila je kao direktorica i nastavnica Državne niže realne gimnazije. Potom je rad nastavila u Sarajevu u Savjetu za obrazovanje i u CKKPBiH, kao službenik za kadrove. Po povratku iz Sarajeva, 1.jula. 1952. preuzela je dužnost direktorice Gimnazije u Gradačcu.
Ovu dužnost je obavljala sve do 1. marta 1960., kada je postavljena za direktoricu novoformiranog Narodnog univerziteta gdje ostaje sve do 1. maja 1963. Slovila je za najvrsniju prosvjetnu radnicu u Gradačcu i jednu od najboljih na području Sjeveroistočne Bosne, zbog čega je dobila zvanje pedagoškog savjetnika i niz brojnih proznanja, među kojima i Šestoaprilsku plaketu Gradačca. Krasili su je upornost, odgovornost, smjelost i dosljednost, iskrenost, humanost i plemenitost u odnosu prema ljudima.
U penziji očito nije mogla mirovati, budući da se reaktivirala i radila kao nastavnica matematike i fizike u OŠ „Ivan Goran Kovačić“. Razboljela se 1968. i umrla u Dubrovniku, na današnji dan, 14.aprila 1968.godine.
Angela Kunce sahranjena je u Gradačcu 17.aprila uz velike počasti. Kako je zabilježeno u ljetopisu Dječijeg obdaništa „Kolibri“, bila je to veličanstvena sahrana, kakva do tada nije zapamćena u Gradačcu. Angelu Kunce su na njen posljednji put ispratile brojne generacije bivših i tadašnjih učenika, kao i veliki broj građana. Sahrani je prisustvovalo 6.000 građana općine i okolnih mjesta.
Smatrajući da je Angela Kunce bila osoba čije ime treba da bude trajno obilježeno u Gradačcu, tadašnje općinske strukture donijele su odluku da novoformirana predškolska ustanova nosi ime Angele Kunce. Ceremoniji otvaranja 26.novembra 1971. prisustvovali su Milivoje Kunce, Angelin muž, te njeni brat, sestra i bliža rodbina.
A onda se ‘90-ih godina Angela Kunce preselila u sjećanja uglavnom starijih građana Gradačca. Oni i dan danas o njoj govore sa izrazitim poštovanjem, ali bez pretjeranog truda da uspomene na ljude koji su ovaj kraj gradili i opismenjavali prenesu mlađima. I sa sjetom govore o vremenima kada se učitelji i profesori nisu mijenjali svaka 2 – 3 mjeseca, kada se prema nastavnicima ophodilo sa izuzetnim poštovanjem i kada su i oni sami cijenili uspjeh svojih kolega. Kada je nestala kultura pamćenja i koliko ćemo brzo i mi biti zaboravljeni?
Na kraju upućujemo zahvalu dječijem obdaništu „Kolibri“ i BZK „Preporod“ koji su nam ustupili dio svoje bogate građe.
MKH/Radio Gradačac
