Na današnji dan 1998. godine u svom rodnom gradu umro je Ibrahim Bilajac, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih kipara druge polovine 20.stoljeća.
Rođen je 14.januara 1930.godine u Gradačcu, gdje je završio osnovnu školu i Nižu realnu gimnaziju. Obrazovanje je nastavio u Školi za primjenjenu umjetnost u Sarajevu, na vajarskom odsjeku. Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu završio je 1959.godine, a kao izuzetan student, uz brojne nagrade završio je i specijalizaciju na akademskom Odsjeku za vajarstvo.
Potom se vraća u Gradačac, koji ga, kako između ostalog napisa književnik Mirko Marjanović 2003.godine u osvrtu na život i djelo ovog vrsnog umjetnika, nije znao prihvatiti ni kao umjetnika ni kao pedagoga. „Nije bio samoljubiv, svaki živi stvor bio mu je važniji od njega samog. Melek u svijetu baraba, čije je i najružnije postupke nastojao omekšati i opravdati“ piše Marjanović. „Ibrahim je bio čovjek kojemu je kritika drugoga jednostavno bila strana. Kao da mu je svačiji rad bio bolji od njegova, pronalazio je za svakoga lijepu riječ, izbjegavao ružnu i grubu.“
Izradio je biste Hasana Brkića u Sarajevu, Maka Dizdara u Stocu, Josipa Šibera u Gradačcu, Pere Bosića u Gradačcu i Bosanskom Šamcu… Kao dio grupe najznačajnijih bh. slikara, grafičara i kipara ( među kojima su bili Ismet Mujezinović, Mario Mikulić, Mersad Berber, Vojo Dimitrijević i dr.) 1977.godine u Bugojnu je učestvovao u izradi Titovog portreta.
Stalne postavke njegovih radova nalazile su se u nekoliko gradova BiH i tadašnje Jugoslavije.
Jedan rad nalazi se u fundusu Umjetničke galerije BiH u Sarajevu, te nekoliko u Zavičajnoj muzejskoj zbirci u Gradačcu. Svoje radove Ibrahim Bilajac je izlagao još kao student u Beogradu 1956. i 1958., a u svom rodnom gradu održao je dvije samostalne izložbe skulptura i crteža 1964. i 1972.godine. Učestvovao je na brojnim zajedničkim izložbama, dobitnik je nekoliko nagrada za vajarstvo.
Teška bolest otjerala je Bilajca u penziju u 54. godini života, kada se ponovno vraća u Gradačac. Onemogućen u dosezanju visina svog jedinstvenog dara, Ibrahim Bilajac preminuo je ujutro 25.jula 1998.godine. Sahranjen je na mezarju Meškino brdo, zaboravljen od mnogih.
Ostavština Ibrahima Bilajca danas predstavlja neistraženo blago. Dugo godina nalazila se na čuvanju kod njegove sestre Izete, bez razumijevanja, sklonosti ili mogućnosti bilo koje muzejske ili kulturne institucije u ovoj zemlji da je na adekvatan način zaštiti i predstavi.
U tom smislu dobra vijest stiže iz BZK „Preporod“ Gradačac koja je otkupila ostavštinu Ibrahima Bilajca s namjerom da je u galerijskoj postavci približi javnosti. Jasno je da ovakav potez za sobom povlači i potrebu rekonstrukcije prostora Preporoda i saradnju sa stručnjacima, ali tješi činjenica da možemo reći kako Ibrahim Bilajac, umjetnik, vajar, čovjek, sugrađanin nije zaboravljen.
MKH/Radio Gradačac
