Nekoliko puta sam u ovim svojim pisanijama petkom, napominjao, da demokratskim izborima, koje je Zapad osmislio i donio na ove naše prostore, zaista na vlast mogu doći i čudni, i nekompetentni ljudi.
Naprosto je to tako.
U zadnjih godinu dana ( a eto godini je skoro kraj ) je diljem svijeta, ali i u državama ex Jugoslavije, izgovoreno i učinjeno toliko nebuloznih i suludih stvari, da pr osto ne povjeruješ.
A mediji, koji inače i ne rade ništa drugo, osim što sjede u kabinetima političara ili trče za njima sve do WC-a, prenose takve gluposti, da one suštinske stvari ostaju neprimijećene, i za javnost, kao nevažne.
Svađe političara, njihove mahalske, tračerske poruke, populizam i bezobrazno dopadanje svojoj izbornoj mašineriji, prelaze sve granice dobrog ukusa.
Kod nas su toga puni informativni programi i navikli smo na to.
Ali, čokolade u paketićima, nisu stvar našeg vilajeta. Nego šireg.
Predsjednica digne hampu, kao da se desio najgori mogući napad na državu. Ovi, proizvođači spornog slatkiša, nazovu je nacionalistom, ona njih šovinistima ( što je naravno, u oba slučaja apsolutna istina ) i čokolada od 100 grama šećera i kakaa, izazove međunarodni skandal. Čak spor, gospodo draga.
Inače, ovo je vrijeme kada se svi takmiče u toleranciji i otvaranju tržišta.
Čokolade su, uglavnom, u prvom planu javnosti na Balkanu.
U drugom planu je dvanaest američkih helikoptera na jednoj strani, i šest MIG-ova, i par desetina tenkova na drugoj strani.
Šta je jedna čokolada, naspram naoružavanja, i prikrivenih ratnih prijetnji, istih političara.
Već sam se nekoliko puta uvjerio, da je istinita ona – dok se dvojica svađaju, onaj treći nastrada. Bojim se da se ovaj sukob oko čokolade ne preseli u Bosnu. Njima čokolade, nama avioni i helikopteri.
Nije tako davno Bosni serviran najteži rat s kraja dvadesetog stoljeća/veka.
Čokolada, ili nešto slično, zna biti vrlo opasna stvar u rukama i ustima tipova koji štite zdravlje svog puka/naroda koji ih je na rukama, doveo na vlast.
Bosni kako bude.
Ona i nije navikla na slatkiše.
Za Radio Gradačac piše Vahid Klopić
