Preporuka naše Mirse Šarić za ljubitelje dobrog štiva sa polica Biblioteke “Alija Isaković” Gradačac
Ovo prelijepo miholjsko ljeto naprosto nudi bezbroj mogućnosti kojima ćemo ispuniti vrijeme. Još uvijek se završavaju nedovršeni poslovi, a za one koji su bili vrijedni ili jednostavno imaju nešto više vremena za sebe, terase, osunčani parkovi, dvorišta naprosto se nude za odmor uz dobru knjigu u ruci. A u ovakve dane još malo ljubavi nije na odmet. Pa makar iz knjige.
Počesto u predstavljanjima knjiga dajem prostor književnim prvijencima, posebno nagrađivanim ili iznimno uspješnim. To je zato što su često takva djela prava iznenađenja, drugačija po stilu i promišljanju tako da im treba dati vjetar u leđa.
Kathleen MacMahon književnica je i novinarka. Ovako priča završava njezin je roman prvijenac i odmah je nakon objavljivanja postao veliki hit. Ona živi u Dublinu sa porodicom.
Poštovani čitaoci danas sam za vas izabrala djelo Ovako priča završava, ljubavni roman koji je postao hit i preveden je na više od 25 jezika, dakle, irske književnice i novinarke Kathleen MacMahon. Radnja ove neobične i nježne ljubavne priče događa se u Irskoj 2008. godine usred drame nastale globalnom ekonomskom krizom.
Kao i svaka dobra ljubavna priča i ova se događa u trenutku kada bismo je najmanje očekivali, u trenutku kada je sve oko protagonista nekako dovedeno do ruba. Ovako priča završava događa se zimi 2008. godine. Dvoje se ljudi sreće u vrijeme kada se čini da je svijet uhvaćen u drami izbora za američkog predsjednika i katastrofalnog pada globalne ekonomije.
Bruno je Amerikanac srednjih godina, bankar, koji nakon što je izgubio posao dolazi u Irsku tražiti svoje korijene. Tamo sreće Addie, arhitekticu bez posla koja se upravo oporavlja od propale veze. Njihovi se svjetovi sudaraju, zaljubljuju se, ali vrlo će brzo njihova veza biti stavljena pod znak pitanja na način za koji nisu mislili da je moguć …
Ovo je priča o identitetu, snazi optimizma, neumoljivom tijeku vremena, ali i priča o dvoje ljudi koji su pronašli radost jedno u drugome kada su to najmanje očekivali. Ovo je priča o porodici, psima i plivanju u moru, priča o prošlosti, budućnosti i neuhvatljivoj vještini uživanja u sadašnjem trenutku. Upravo je to i ona poruka s početka moje današnje priče: uloviti trenutak u njegovoj pravoj i na žalost prolaznoj ljepoti. A za to je jesen kao stvorena. Nema potrebe više pričati o jednom ljubavnom romanu, ali bih vam rado predstavila kraj prvog poglavlja..
„Imam tamo rodbinu“, dodao je Bruno. Ali taksist nije pokazivao zanimanje.
Sandymount. To je sve čega se sestra sjećala. Napisala mu je toponim na komadiću papira, a on ga je prepisao na poleđinu omotnice vodiča. „Živjeli su baš na plaži“, ispričala mu je sestra. Ali više od toga nije se mogla prisjetiti. Nije bilo nikakve garancije da i dalje tamo žive.
Potražit će ih u telefonskom imeniku, čim stigne. A ako ih nema u imeniku, može se raspitati. Netko će ih već poznavati. Čak i ako su se preselili, možda će mu dati adresu, možda će netko znati kako da dođe do njih. Dok je taksi jurio kroz grad, Bruno je u glavi vrtio razne scenarije. Išao je redom i smišljao što će u kojem slučaju učiniti. Jedino što nije pretpostavio jest mogućnost da ga neće htjeti vidjeti. To mu uopće nije palo na pamet.
Taksi je zavio oko malog pješačkog otoka. Onda su se vozili preko širokog, ružnog mosta. Bruni zdesna, rijeka je vijugala cijelim gradom. Niske, sive zgrade nanizale su se na obje obale mirne, sive vode. Kad se okrenuo ulijevo, ugledao je lađe. Brodove za kružna putovanja i teretne brodove naslonjene na mol, male jahte nesigurno ukotvljene po sredini rijeke. Iza njih, pomislio je, mora biti more.
Taksi se zaustavio u redu za mostarinu. Nastala je tišina pa je shvatio da se čuje radio. Uživao je u naglasku spikerice koja je čitala vijesti. Nagnuo se naprijed da uživa u njenu glasu. Bruni je to bio glas iz prošlosti.
„Najnovije ankete pokazuju kako demokratski kandidat Barack Obama povećava prednost pred republikancem Johnom McCainom u najvažnijim izbornim jedinicama. U državi Ohio, čiji su birači na posljednjih jedanaest izbora odlučili pobjednika, senator Obama ima tri postotna boda prednosti pred senatorom McCainom. Predsjednički kandidati večeras će odmjeriti snage u drugoj po redu televizijskoj debati.“
Bruno se osmjehnuo.
Pazi da nećeš pobjeći od toga.
Naravno, kad se pogleda unatrag, to je tako očigledno. Teško je i zamisliti da je moglo ispasti drugačije.
Kad ga sad vidiš kako sjedi za stolom u Ovalnom uredu, a dugu je ruku savio ispred sebe radi sad već slavnog, ljevorukog potpisa. Kad vidiš tu vitku konturu kako izlazi iz unutrašnjosti zrakoplova Air Force One, dlanova podignutih prema kamerama, a do njega je ljupka supruga, izgleda kao da mu je tu i mjesto. Teško je zamisliti nekoga drugog.
Kad upališ vijesti i po stoti put čuješ kako su cijene nekretnina u slobodnom padu. Kad ih čuješ kako predviđaju da će recesija biti dublja nego što se očekivalo, da će više koštati, nije da si baš iznenađen. Jer se sad čini posve jasnim da je uvijek i moralo na to izaći. Čini se da su stvari došle na svoje mjesto.
Ali se moraš sjetiti kako prije, prije nitko nije imao pojma kako će sve to svršiti.
Tekst knjige preuzet je sa sajta izdavačke kuće PROFIL.
Dalje istražujte sami.
Mirsa Šarić
Rođena je 1961. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završila u Gradačcu, a Filozofski fakultet na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo u Sarajevu. Živi u Gradačcu i radi kao bibliotekar u Javnoj biblioteci “Alija Isaković”. Novinarstvom se amaterski bavi od 1985. godine. Bila je prvi urednik časopisa “Diwan”. U Gradačcu organizira književne večeri, promocije i debatne panele.
Radio Gradačac / Mirsa Šarić (JU Javna biblioteka “Alija Isaković” Gradačac)
