Najnovije vijesti

SA POLICA BIBLIOTEKE: “Stakleno zvono” Sylvia Plath

11/10/2019 | objavio Radio Gradačac
SA POLICA BIBLIOTEKE: “Stakleno zvono” Sylvia Plath
KULTURA

Preporuka naše Mirse Šarić za ljubitelje dobrog štiva sa polica Biblioteke “Alija Isaković” Gradačac


Plovimo lagano kroz oktobar i čitamo. Želim vas podsjetiti na djelo koje spada u klasike, a i danas spada u vrlo tražene i čitane knjige. U časopisu Ledies In preporučena je u izboru naj knjiga. Dakle, Sylvia Plath i roman Stakleno zvono.

Sylvia Plath postala je popularna tek nakon svoje smrti. A umrla je mlada. I više je napisano knjiga o njoj, i  ispjevano pjesama, nego što ih je ona sama napisala.

Sylvia Plath kaže: “Kad daš svoje srce nekome tko ga ne želi, ne možeš ga više vratiti. Otišlo je zauvijek“.

Pojavom Sylvie Plath na književnom nebu zasjala je jedna nova  zvijezda koja plamti jakim svjetlom, ali jako brzo izgori. I ostavlja neizbrisiv  trag. Takva je bila Sylvia Plath, zvijezda s mračnim obrisima, ali i prva dama američke poezije 20. stoljeća. Predviđan joj je dug i sjajan život, ali stvarnost je pokazala drugačije.

Dio legende o Sylviji Plath leži i u njenoj  preranoj smrti. Na fotografijama ona je mlada i lijepa žena, često nasmijana ili s djecom i mužem, ili djevojka s prkosom u očima, inteligentnog pogleda … i djeluje sretno.  Ali, iza te maske krila se nesnosna tuga. Sylvia Plath tek je nakon smrti postala priznata, cijenjena i shvaćena. Da stvar bude gora to se dogodilo već par sedmica nakon njene smrti.

Danas postoji kult Plath, ljubitelja i obožavatelja njenih pjesama. Pedesetak godina nakon smrti ona je i dalje jedna od najvećih.

Sylvia je rano izgubila oca i to je obilježilo njen čitav , nažalost kratki život. Sva njena shvatanja, razmišljanja , na kraju i snaga, poticala je iz revolta koji se u njoj formirao, zbog smrti oca. Ona je kao dijete pisala pjesme i prozu, ali je i crtala pa su joj i pjesme i crteži rano objavljivani u školskim novinama. U srednjoj je školi imala sreću da joj predaje veoma strog profesor koji je znao kako izazvati njen talent i iskoristiti  sve sposobnosti, a imala ih je mnogo.

Da se moderan čovjek mora osloniti na zdrav razum kako bi društvo opstalo, s kolegom je razradila u članku 1949. koji je objavljen u “The Atlantic Monthly” pod nazivom “Razuman život u ludom svijetu”: “Čovjek se mora povezati i prigrliti svoje unutarnje božansko i spiritualno da bi mogao potpuno i ispunjeno živjeti“. Za 15-godišnju djevojčicu to su velike, jake misli.

Život Silvie Plath bio je prejednostavno i premalo je reći buran. Njena biografija je, iako je poživjela veoma kratko, izuzetna, mnogo je pisala, mnogo radila, uporedo boreći se da ostane živa. Svi njeni uspjesi, a neuspjesi još više, ostavljali su u njoj dubok trag. I iznova davali inspiraciju za nove tekstove. Udala se i imala dvoje djece. Nakon nekoliko pokušaja izvršila je samoubistvo, ne dočekavši slavu (a i to ne znam da bi nešto u njenoj odluci da se ubije promijenilo).

A dvije sedmice nakon što je “Stakleno zvono” izašlo, krenula je prava lavina pohvala i gotovo se odmah počelo smatrati kako je to prvi feministički roman. Ne u smislu žene koja ne treba muškarca i koja je neka super žena, već u smislu dubokog i iskrenog pogleda u nutrinu i objave misli, strahova, razmišljanja žene koja nije ukras mužu, koja nije poslušna kćer i sestra, majka, snaha već koja je samosvjesna, inteligentna, talentirana, pametna i obrazovana žena… Koja misli i razmišlja, promišlja svijet i na kraju, koja je svjesna mentalne bolesti i o tome se ne plaši pisati. Sve pohvale i hvalospjevi za Plath su došli prekasno.

Plath je pjesnikinja koja istražuje samu sebe,  piše o halucinacijama, o duševnoj bolesti koje je svjesna a svoj život otkriva sloj po sloj, snažno i bez lažnog srama. Tema smrti prisutna je neprestano i dojam je da se ona ne može osloboditi krivnje koju osjeća, zgrožena je čovjekom koji je osuđen živjeti poslije Auschwitza, Hiroshime … Roman “Stakleno zvono” autobiografija je u kojoj se vidi kako je na prvi pogled sve u redu, lijepo i uredno a unutra su vihori, osjećaj neprilagođenosti. Stakleno zvono je funkcionalan svijet, uređen, organiziran ali je zapravo ludnica prepuna lažnih vrijednosti i neiskrenih ljudi. Istančani senzibilitet kakav je imala Plathova na takav svijet ne može pristati. Zato ona bježi od stvarnosti u bolest i tišinu koja je u staklenom zvonu. Sylvia je samo pola godine prije samoubojstva napisala kako se osjeća kao izopćenica na hladnoj zvijezdi, nesposobna osjetiti ništa do li strašnu, bespomoćnu obamrlost: “Gledam dolje, na topli zemaljski svijet, u  gnijezda ljubavnika, u dječje kolijevke, stolove za ručavanje, sve te čvrste tragove života na zemlji.  A osjećam se odvojeno, zatvorenom u zid od stakla …”.

Danas kao i proteklih 50 godina u prvom je planu tužna Plath i potpuno se ignorira njen smisao za humor, vrckavost, britkost i dragost jer nije uvijek bila žena koja se jedva kretala od tuge. To su bili “naleti” koji su dio te bolesti. Sama je rekla kako će svoju tugu uvijek pretvarati u ljepotu.


Mirsa Šarić

Rođena je 1961. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završila u Gradačcu, a Filozofski fakultet na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo u Sarajevu. Živi u Gradačcu i radi kao bibliotekar u Javnoj biblioteci “Alija Isaković”. Novinarstvom se amaterski bavi od 1985. godine. Bila je prvi urednik časopisa “Diwan”. U Gradačcu organizira književne večeri, promocije i debatne panele.


 

Radio Gradačac / Mirsa Šarić (JU Javna biblioteka “Alija Isaković” Gradačac)

Comments are closed.

YouTube