Danas su u maloj dvorani Gradačačkog sajma u sklopu Sajma šljive, održana stručna predavanja na teme: „Plastenička proizvodnja povrća i cvijeća“ i „Suha šljiva od voćnjaka do trpeze“, na kojima su predavači bili Slađana Berić-Dorivac, ispred Minsitarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske i Saša Pešut, član tehnološkog tima firme Agrarija centar iz Dubice, a prezentaciju na temu „ Efikasan marketing – Moćan alat modernih poljoprivrednika“ održao je Miloš Pajić.
Cilj predavanja bio je da se kroz prezentaciju prikažu aktuelnosti po pitanju razvoja plasteničke proizvodnje, kao i mogućnosti kojima bi ta plastenička proizvodnja krenula nekim značajnim koracima u budućnost.
„Ukazali smo na određene nedostatke koji postoje, naši poljoprivredni proizvođači još uvijek su neorganizovani i samostalni, te među njima vlada određeno nepovjerenje i neodlučnost. Jako je bitno da se produktivnost plasteničke proizvodnje podigne na jedan veći nivo, te se mora raditi na povećanju kapaciteta plasteničke proizvodnje, kao i na certifikaciji same proizvodnje primjenom nekih od standarda. Treba istaći da se proizvođači moraju početi baviti proizvodnjom kao osnovnom djelatnosti. Tada bi mogli da se registruju u formi obrta, ušli bi u sistem PDV-a i na taj način omogućili da njihovi proizvodi sa cijenom budu konkurentni“, istakla je Berić-Dorivac.
Kako bi plastenička proizvodnja bila rentabilna i kako bi proizvođači mogli iz nje izvući maksimum, preporučljivo je uključiti veći broj kultura.
„ Što se tiče rentabilnosti, minimalna površina sa kojom bi proizvođači trebali krenuti u jednu ozbiljnu produkciju i da budu konkurentni na tržištu jeste minimalno 300 m2. Površina za tročlanu porodicu, ukoliko se planirate ozbiljno baviti ovom djelatnosti, trebali bi se popeti na 1000 m2. Ministarstvo poljoprivrede kako u FBiH tako i u RS-u trenutno radi na dva projekta, a to su „Razvoj ruralne aktivnosti na selu“ , koji omogućava organizovanim oblicima proizvođača da se kandiduju i rade na nabavci opreme i mehanizacije, a drugi projekat je „Razvoj konkurentnosti“, koji bi u jednoj mjeri omogućio formiranje klastera u različitim sektorima. Na taj način bi se definisao put i tržište, isticanjem lidera, koji bi objedinili proizvođače u jedan siguran sistem proizvodnje i plasmana proizvoda“ rekla je Berić Dorić.
Na prezentaciji je bilo govora i o cvijetnoj proizvodnji, te je istaknuto da se radi o posebnoj grani poljoprivrede koja zahtjeva zaista veliku edukaciju, upoznavanje sa onim čime će se proizvođači baviti.
„Radi se o grani na kojoj se mora još dosta raditi u BiH, po pitanju kvalifikacija i stručnosti imamo mali hendikep u smislu kadrova i naučnih radnika, i uglavom prepisujemo od zemalja iz okruženja. Cvjećarstvo je prvenstveno potreba za visokim ulaganjem, zato što se uglavnom radi o hibridnim sjemenima uvezenim iz inostranstva“, zaklučila je Berić-Dorić.
Suha šljiva je tipični proizvod sjeveroistočne Bosne i kao takva ima tendenciju da postane bh. brend. Da bi to i postala moraju se promijeniti navike od adekvatne proizvodnje, berbe i transporta na sušenje ovog proizvoda. Kako bi dobili kvalitetan konačan produkt u obliku suhe šljive, neophodna je i zdrava sirova šljiva.
„Kod industrijskog sušenja, šljiva se kontinuirano ubacuje u sušaru, a sam proces u pravilu bi trebao trajati 20 sati, kako bi se postigli dobri rezultati. Šljiva se suši relativno lako, na nekih 90 stepeni, međutim ukoliko temperatura nije bila odgovarajuća, nedostaci se kasnije mogu lako uočiti. Jako je važno šljivu plasirati po veličini, s obzirom da se sitnija šljiva mnogo brže suši od krupnije. Tri su izuzetno bitna parametra prilikom procesa sušenja šljive, a to su temperatura, dužina i vlažnost“, rekao je Saša Pešut.
Istaknuto je da je proces sušenja voća i povrća najstariji vid konzerviranja hrane. Ove godine šljiva je ima malu cijenu i čini se kako bi za proizvodjače najbolje bilo da je prerade u džem, rakiju, ili da je osuše i na taj način joj povećaju vrijednost.
Radio Gradačac / Služba za informisanje Gradačačkog sajma