Prije nego počnem, dragi moji, moramo razjasniti jednu bitnu stvar.
Odakle potiče riječ aplikacija i šta znači?
Svi će reći da znaju, ali ja bih se ipak vratio izvornom tumačenju, baš zato što svi eto znaju.
………………………..
…………………………………….…………
Riječ aplikacija potiče od latinske riječi applicare, čiji bi najbliži prevod bio – zašiti. Dakle, glagol- zašiti. Imenica izvedena iz ove riječi bi logički bilo ono što se zašiva, a to bi bila – zakrpa.
Mi eto uskoro nosimo zakrpu da je zašijemo na uglancano, ispeglano i namirisano odijelo zvano EU.
No nećemo o tome.
……………
……………………………….
Ja mislim da je mnogo važnije što će biti u toj aplikaciji, i šta mi to možemo ponuditi tom Bruxselles-u.
Vjerovatno će tu biti, nikada započeta reforma PIO/MIO fonda, kojeg za 25 godina samostalnosti, niko nije ni pokušao, a sigurno nije ni znao reformisati.
Tu je i reforma zdravstva, koja se najavljuje desetljećima, a ostalo je samo to da se sve plaća, a u gubitku su svi, od seoske ambulante do kliničkih centara.
Tamo će biti i 100 kilometara izgrađenog autoputa za 20 godina. Za toliko vremena je izgrađeno pola Kineskog zida.
Možda ćemo se pohvaliti i potpuno uništenom željeznicom, koju više niko i nikada neće dovesti u red, jer šta bi radili ovoliki kamioni kada bi mi robu vozili jeftinom željeznicom.
Sa ponosom možemo naglasiti da smo u svemu zadnji, ali smo na pobjedničkom postolju u disciplini – korupcija.
Značajno mjesto će pripasti obrazovanju. Imamo još uvijek dvije škole pod jednim krovom, a bitniji su nam sistemi zapošljavanja, konkursi i podvornici, od pismenosti i obrazovanja naše djece.
Ta kome to uopće i treba, to znanje, mislim?
Tu je i himna kojoj nismo napisali tekst, jer ga ne može napisati ni nobelovac, da bi nama odgovarao.
Sigurno sa ponosom možemo iznijeti podatak da nam je industrijska proizvodnja na nivou 1965. godine, i najveća nezaposlenost u Evropi.
Onako čisto radi opisa mogu se tu naći radnici na ulicama, fabrike koje zarastaju u travu, novi službeni automobili, Ustavom zagarantovane plaće dužnosnika, penzioneri koji sjede nemoćni po klupama, hiljade zavisnika od narodnih kuhinja i još mnogo toga.
Ja ne vidim ništa drugo za tu aplikaciju.
Ako ćemo lagati, onda možemo raći da smo jasno, nedvosmisleno i jednoglasno na evropskom putu, spremni da krenemo sa reformama. Ionako ne znamo koje su, niti ko će ih, i kako sprovoditi. Da kupimo vrijeme do izbora, i tako još narednih četvrt stoljeća.
Ipak, trebalo bi, a i red je ponijeti koju kilu suhih šljiva, pregršt oraha, mirišljavi sapun, kutiju keksa «Linđo», flašu rakije i jednu veću bombonjeru za gospođu Mogherini.
Možda nam to malo pomogne.
