Najnovije vijesti

Esad Sarajlić: Javna biblioteka iz Osmanskog perioda u Gradačcu

03/03/2020 | objavio Radio Gradačac
Esad Sarajlić: Javna biblioteka iz Osmanskog perioda u Gradačcu
Kulturna baština

Naš uvaženi sugrađanin Esad Sarajlić krajem 2019. godine pokrenuo je vlastiti blog pod nazivom “Gradačac u prošlosti“. Uz odobrenje autora, u narednom periodu ćemo na našem portalu prenositi tekstove i rezultate dugogodišnjeg historijskog istraživanja prošlosti Gradačca i njegove okoline.


Esad Sarajlić: Moja istraživanja prošlosti

Već duži niz godina bavim se historijskim istraživanjem prošlosti Gradačca i njegove okoline. Od 1982. godine pa do 2019. objavio sam osam knjiga. Ovim najavljujem svoju aktivnost na vlastitom blogu. Teme ću birati prema procjeni potrebe za informiranjem čitalaca o najzanimljivijim događajima iz ranijeg perioda.


„Kutubhana (biblioteka), u Gradačcu”

(Snimio: Esad Sarajlić, 2007. godine)

Kutubhana – biblioteka sagrađena 1839.

Natpis na biblioteci je veličine 80×30 cm i uklesan je u kamenoj ploči

Tekst u prevodu glasi:

„Događa se što Allah hoće. Dobrotvor ove kutubhane je Sejid Muhamed Fadil-paša Šerifović. Neka mu Allah poveća njegov ugled i čast na oba svijeta. Allahu se utječemo. Amin. Godine 1225.“ (1839.-1840.)

Biblioteka je radila preko 50 godina. Zatvorena je kada više nije imao ko da se stara za nju. Biblioteka je imala svog bibliotekara, ali nam nije ostao spisak knjiga sa kojima je raspolagala. Fadil-paša, utemeljitelj ove biblioteke imao je svoje vakufe i u Modriči kao i na drugim mjestima. Bio je obrazovan, isticao se i kao pjesnik i epigrafičar.

O Gradačačkoj biblioteci (kutubhani) pisali su brojni autori, da je ona postojala i radila od 1839. do 1890. godine. Ta manja zgrada na uglu džamije Husejnije i danas postoji. U toj biblioteci čuvale su se i koristile knjige za čitanje koje su pisane na orjentalnim jezicima. Kulturnom dostignuću toga vremena, možemo zahvaliti gradačačkim kapetanima koji su bili veliki ljubitelji knjige, što se najviše odnosi na Murat-kapetana. I do današnjih dana sačuvane su knjige koje su bile njegovo vlasništvo. Jednu od tih knjiga, koja govori o vojničkim vrlinama, smatra se da ju je napisao sam Murat-kapetan.

Širenje knjige preko ove biblioteke vršeno je prepisivanjem i umnožavanjem knjiga u Gradačcu. Time su se bavili polaznici medrese, a polovinom 17. stoljeća zabilježeno je da se time bavio Muhamed Gradčevi, te se on smatra prvim prepisivačem knjiga u Gradačcu. Zahvaljujući tome Gradačac je bio manji centar islamskog orjentalnog obrazovanja.[1] Gradačac je zahvaljujući jednom broju visoko obrazovanih ličnosti, kako iz domena vjersko-islamske oblasti, tako i pravno-šerijatske teorije i prakse postao sjedištem muftijstva na čelu sa visokim vjerskim dostojanstvenikom. To je bio centar iz koga se vršio vjerski nadzor u Gradačcu pa i širem području.(2) Neosporno da je najviše traga ostavio svojim radom Hadži hafiz Ahmed efendija zvani Svirac. Pošto je poticao iz Biberova Polja (Mulaibrahimović), potomci toga prezimena i danas žive u Biberovom Polju.


Postoji jedna zanimljivost, zabilješka na knjizi koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, na kojoj piše „da je tu knjigu Sadik sin Salih efendije, sina Jahije, pisar muteselima Mahmut-paše, posudio Hadži Hasan-efendiji, službeniku Muradiju gradu Gradačcu na čitanje  za vrijeme od 180 dana i to dozvolom vlasnika Salih-bega Moranjka“.()

Hafiz Ahmed efendija Svirac, bio je savremenik Murat i Husein-kapetana. Pored putopisa u Meku i nazad, napisao je 1869. godine jedan vrijedan komentar djela TEFSIRUL DŽELALEJN. Za njega je posebne pohvale dao Dževdet-paša 1864. godine, da spada u mali broj ljudi u BiH koji se svojim radom i djelom izdvaja od ostalih, te da uživa posebno poštovanje stanovništva.(3) Ta djelatnost koja je bila cijenjena i poštovana odvijala se uglavnom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, pa nije mogla izvršiti veći uticaj na obrazovanje širih narodnih slojeva, zbog nepoznavanja tih jezika, odnosno, te jezike poznavao je relativno uži dio visoko obrazovane društvene elite. Čuveni velikodostojnici toga vremena uticali su na širenje kulture i prosvjete u onoj mjeri u kojoj su to date okolnosti dozvoljavale. Taj sistem obrazovanja bio je primijenjen jedinstveno u čitavom Osmanskom carstvu. Gradačac i BiH nisu bili nikakav izuzetak. Ipak, jako je pogrešno reći da su ti ljudi živjeli u mraku i duhovnoj pustoši, kako to neki zlonamjerni pojedinci pokušavaju spočitavati Bošnjacima.

Međutim, kako se bližio kraj osmanske vladavine na ovim prostorima postepeno su prodirale i tekovine evropske kulture i civilizacije. To smo vidjeli i iz kontakata koje je Husein-kapetan ostvarivao sa fra Ilijom Starčevićem, koji mu je između ostalog obezbjeđivao zapadnu štampu. Polovinom 19. stoljeća po pisanju fra Martića iz Tolise, Alibeg Gradaščević iz Gradačca primao zagrebačke Narodne novine, a Avdi-beg Gradaščević, kako je to izjavio austrijski konzul Atanacković, govorio je tečno njemački jezik. O tome je Atanacković pisao 18. februara 1853. godine.

U Gradačačkoj kapetaniji gajen je poseban kult prema knjigama, naročito onih vjerskog karaktera. Ta ljubav prema knjizi bila je razvijena i prije osnivanja medresa, još od vremena Mehmed II.-kapetana, te u vrijeme Osman-kapetana, a naročito u vrijeme vladavine njegovog sina Murat-kapetana. Lijep odnos prema knjizi imao je Hadži Bećir-beg Gradaščević, sin Osman-kapetana, koji je uvakufio knjige.

U Gradačcu se razvila i prepisivačka djelatnost, bilo za vlastite, ili za potrebe drugih. Zbog toga se u Gradačcu razvila i knjigovezačka djelatnost (mudželiti).  Uvezivanje knjiga je rađeno pod nadzorom pojedinih muderisa. U tvrđavi u Gradačcu još 1772. godine radio je na prepisivanju knjiga izvjesni Hadži Sulejman, sin Muhameda. Taj podatak znamo po tome, što je prepisivač sam ostavio zabilješku na jednoj knjizi, da je prepisivanje radio u tvrđavi u Gradačcu. Neke od tih knjiga nalazile su se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, zatim u Orijentalnom institutu u Sarajevu. U ovom institutu postoji jedna medžmua datirana na početak 19. stoljeća koju je pisao Ibrahim Hadži Dervišević iz Gradačca. Tu se nalaze i pjesme koje su napisane na bosanskom, turskom i arapskom jeziku.

Za knjige je posebno porastao interes otvaranjem medrese u Gradačcu. Osman-kapetanova i Murat-kapetanova medresa imale su svoje vlastite biblioteke. Murat-kapetan je stekao značajnu naobrazbu, a volio je da se druži sa obrazovanim ljudima.

U Gradačcu je bilo cijenjeno u 18. i 19. stoljeću uvakufljivanje knjiga. Murat-kapetan imao je vlastitu biblioteku, koja je sadržavala ne samo prepisana, nego i štampana djela. Sačuvana su i do današnjeg dana neka djela koja je uvakufio Murat-kapetan, što je zabilježeno na tim primjercima knjiga. Dosta knjiga je uvakufio Hadži Bećir-beg, brat Murat-kapetana. Knjige koje je uvakufio Hadži Bećir-beg nose datum 1831./32. i 1844. godinu.

Jedno vrlo staro djelo iz 1621/22. godine uvakufio je neki Osman Čolić. U sviračkoj džamiji, nalazio se rukopis kur̀ana iz 1833/34. godinu kojeg je prepisao neki Salih sin Saliha, a jedan rukopis Kurana uvakufio je i Ibrahim Ahmetašević.

Arapsko-turski riječnik uvakufila je Fatima kći Nurije 1831./32 godinu. Godine 1853./54 uvakufio je jednu knjigu i Abdulah-beg sin Ahmed Esad-bega. [1]

U osmanskom periodu Gradačac se smatra drugim mjestom u kome je poslije Sarajeva  izgrađena posebna zgrada za biblioteku. To se dogodilo 1839./40 godine. Biblioteka je izgrađena u dvorištu džamije Husejnije. Njenu izgradnju finansirao je, kako smo istakli, Fadil-paša Šerifović, koji je u to vrijeme bio muteselim Sarajeva. Interesantno je da je 1837. godine  Šerifović bio i muteselim Gradačca. Zgrada biblioteke je veličine 6×6 metara i ranije je imala kupolasti krov, koji je kasnije promijenjen nakon požara. Koliki je broj knjiga bio u toj biblioteci i koje raznovrsnosti nije poznato, ali ta biblioteka imala je stalnog  bibliotekara, a imala je i svoj vakuf. Jedno vrijeme tu biblioteku je vodio Hafiz Mustafa ef. Imamović.

Inače, Šerifović je rođen u Sarajevu 1809. godine. Jedno vrijeme bio je na dužnosti kadije u gradačačkom kraju. On upravlja Gradačcom nakon ukidanja kapetanije. Bio je poznat vakif, te je uvakufio jedan broj objekata u Sarajevu i drugim mjestima. Nije čudo da je bio toliko vezan za knjigu, jer je i pored poslova za račun države bio i pjesnik.

U Gradačcu je bilo i privatnih biblioteka. To se posebno odnosi na porodicu Muftića, kao i na Hafiza Mustafu ef. Imamovića (1853.-1918.).

Hafiz ef. Imamović, ostavio je vidnog traga u vjersko – kulturno prosvjetnom života Gradačca. Bio je široko obrazovan. Svoje znanje stekao je, pored Gradačca, i na školovanju u Istambulu. Pored mnogih dužnosti bio je i mutevelija jednog broja gradačačkih vakufa.

Svoje osobne biblioteke imali su i Hafiz Mehmed ef. Kovačević, inače rodom iz Glamoča. Biblioteku i značajno obrazovanje imao je i Hafiz Sejfulah ef. Tufekčić.“

Radio Gradačac / Esad Sarajlić

Comments are closed.

YouTube