Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Najnovije vijesti

Jubileji: 130 godina rada ljekara u Gradačcu

14/08/2018 | objavio Radio Gradačac
Jubileji: 130 godina rada ljekara u Gradačcu
GRADAČAC

Na današnji dan prije 130 godina u Gradačac je prema pisanim dokumentima došao prvi doktor Leon Zarycki.

Za Radio Gradačac piše prim.dr. Esad Zukić

Prvi ljekari u Bosni i Hercegovini bili su ljekari srednjevjekovnih bosanskih vladara a dolazili su po potrebi iz Dubrovačke republike. Slične ugovore su pravili i bosanski bogataši a prema finasijskim mogućnostima. Navodno je i Husein kapetan Gradaščević imao svog ličnog ljekara (a prema neprovjerenom usmenom obavještenju zvao se Arnold, op. a.).

Prva ratna bolnica je otvorena od strane turskih vlasti 1964. godine i radila su dva ljekara, dr. Nuri-efendi i dr. Džemal-efendi. Bila je u krugu sadašnje gradske bolnice. Sljedeće godine, 1865., otvara se vakufska bolnica na Nadkovačima u kojoj radi dr. Kečat. Bilo je četiri sobe sa po osam kreveta a iduće godine dograđena je još jedna soba za žene. Liječenje je bilo besplatno i liječeni su bolesnici svih nacionalnosti. Izgrađena je i održavana Gazi Husrefbegovim vakufom.

Okupiranjem Bosne Austro-Ugarska je zatekla 12 ljekara od kojih je šest bilo u Sarajevu.

Prvi ljekar u Gradačcu je bio Poljak Leon Zarzycki, došao je dekretom 14. avgusta 1888. godine. Poslije dolazi dr. Majer, pa ponovo dr. Zarycki. Zatim dr. Bodo Koloman koji je poslije Gradačca radio u Zamaljskoj bolnici u Sarajevu. Poslije dr. Kolomana u Gradačac dolazio Čeh dr. Ervin Horak, koji je u radio do 1924. godine.

Pošto je bio Austro-Ugarski kadar iz Gradačca je praktično otjeran, a za svoga boravka je napravio četiri kuće koje su i sada u funciji (zgrada Crvenog krsta/križa, Radakova kuća, kuća u kojoj je kafić Puls i zgrada do Policijske stanice Gradačac u čijem je jednom dijelu smješteno Općinsko vijeće).

Godine 1924. u Gradačac prvo dolazi dr. Milada Maglov, porijeklom Čehinja, kao općinski ljekar a odmah iza nje i njen muž dr. Branko Maglov kao kotarski-sreski ljekar. Radni vijek su završili u Brčkom. Imali su dvoje djece, kćerka im je umrla u desetoj godini života a sin Mladen je postao profesor sporta i fiskulture. Mladen je u Brčkom je „zakopitio“ odbojku i jedna ulica nosi njegovo ime.

Godine 1930. u Gradačac dolazi dr. Mento Salamon a pet godina kasnije (1935.) dr. Hamdija Bravo. Do 1941. godine došli su još dvojica ljekara dr. Herceg i dr. Prajs koji je radio u Srnicama. U Gradačac je 1941. godine došlo osam ljekara (pa ih je ukupno bilo 12) koji su se sklonili od ustaškog režima a imali su zadatak liječenje i prevenciju endemskog sifilisa. Svi ljekari su pobjegli osim dr. Hamdije Bravo koji je bio do 1947. godine, kada je otišao u Sarajevo i radio je u Ministarstvu za zdravlje a kasnije u jednoj ambulanti sve do svoje smrti. Dr. Hamdija Bravo ostao je u najupečatljivijem sjećanju u našem narodu, umro je u 61. godini života.

Nakon dr. Brave približan raspored dolazaka ljekara je bio: dr. Marijan Balog, dr. Filipović, dr. Sejo Alibegović, dr. Keng, bračni par dr. Zvonko i dr. Nada Raos, dr. Banda, dr. Vuković, dr. Golubović (osnovao sanitarnu inspukciju), dr. Čvorak, dr. Cetković, dr. Đoja (još živi u Zvorniku), dr. Nenad Spasojević (bio državni reprezentativac Jugoslavije i u Gradačcu osnovao rukometni klub, sada živi na Palama). Po ugovoru o djelu radio je i jedan pedijatar dr. Sokolović. Prije njih trojice radio je dr. Kasim Čustović koji živi u Švicarskoj gdje ima očnu kliniku. Radili su još dr. Izet Strinić i dr. Mustafa Jašarević koji je prvi ljekar mještanin Gradačca.

Prvi stipendista Doma zdravlja u Gradačcu je bio dr. Esad Zukić. Do početka njegovog rada u Gradačac su ljekari dolazili dekretom, obično u trajanju od dvije godine. Dr. Zukić je obavio ljekarski staž u dobojskoj bolnici i u Gradačcu počinje sa radom 1. marta 1964. godine.

Od tada do danas povećava se broj ljekara u gradačačkom zdravstvu i teško je utvrditi redoslijed njihovog dolaska.

Prvi stomatolog je bila dr. Mirjana Balog, sestra dr. Marjana Baloga sa kojim je radila 1947. godine. Poslije je duže vremena dolazio zubar Sabrija Izetbegović i dr. Olivera iz Bosanskog Šamca, a 1966. godine je primljen stalni stomatolog dr. Miroslav Bakić. Nakon njega kraće vrijeme je radila zubar Zuhra Alibašić, koja je bila izvanredan student i prvi stomatolog mještanin Gradačca.

Prvi farmaceut bio je mr.ph. Mihael Hodža, koji je u Gradačcu bio do 1928. godine kada su radile dvije aopteke. Sa njim je radio i mr.ph. Artur Kraus. Nijemci su u zamjenu Krausu doveli mr.ph. Vajlshrogla kojeg su partizani 1945. godine otjerali a na njegovo mjesto je došao mr.ph. Hans Weis koji je radio do 1976. godine. Sa mr.ph. Weisom je dugo vremena radila Ajša Čolić koja je umrla kao izbjeglica u Srebreniku, sahranjena je u Ježincu.

Kasnije dolaze farmaceuti koji su i danas živi, osim Indire Osmanlić koja je umrla prošle godine u Njemačkoj. 

U narednom tekstu ćemo objaviti prigodno sjećanje o medicinarima koji su dali značajnu ulogu u razvoju gradačačkog zdravstva u proteklih 130 godina.

 

Radio Gradačac / Esad Zukić

 

 

Comments are closed.