Za Radio Gradačac piše Amra Deliomerović
Ljudi su, u većini slučajeva, ograničeni. Stvaraju svoju “bezbjednu zonu” i samo se kreću u njenim granicama, što je, donekle, i prirodno. Ovo nije kolumna o Španjolskoj iako nastaje na jednom balkonu, u malenoj uličici sa kojeg se ne vidi more, ali se i te kako osjeti njegov miris.
Završavaju se studentski dani. Da, žao mi je. Ali…mora nečemu doći kraj da bi počelo nešto drugo. Postoje granice među državama na Balkanu. Moraju li postojati i među ljudima? Nikako! Poštujem svoje kolege, neke mnogo i volim, ali to nije razlog da ne širim krug svojih poznanstava i da radim ono što i oni rade. Potrebno je oblikovati vlastiti dan na vlastiti način, jer ćemo tako biti sretni. Na Balkanu smo svi mi isti. Lepo/lijepo isto znači na svakom jeziku. Drago mi je što sam upoznala ljude iz drugih zemalja. Što sam čula kako oni studiraju, kako žive, šta vole, šta ne vole. I znate šta sam shvatila? Svi smo samo ljudi, ništa strašno.
Pobjegla sam malo iz svoje “bezbjedne zone” i bilo mi je super. Mada, treba vjerovati i onoj “kako zračiš, tako i privlačiš”. Hodajte! Pričajte! Plešite! I, apsolventi, štedite pare za putovanja. Maturanti i vi isto. Sakupljajte pečate u pasošima! Ne brinite za 1. maj. Gdje god da ste, bitno je da ste sa ljudima koji vam odgovaraju. Ja vam šaljem sunčane pozdrave. Snježnim se baš i ne radujem.
Foto ilustracija
