« Propadajmo,
ali pri tome uživajmo
u panorami…»
Naomi Klein
Za radio Gradačac piše Vahid Klopić
Kad se malo bolje promisli, svijet u kojem živimo je doista čudan, ali uvijek je bio takav. Epohe su se smjenjivale. Nikada niko, u jednom vremenu, nije sagledao dunjaluk u cijelosti. Izuzev sada, kada smo prekriveni satelitima i ostalim čudima, koja nas izravno prenose kao utakmicu ili boks meč.
Možda je to još nekada bilo, ali se niko ne sjeća, nije niko zapisao, i to znači, nije ni bilo.
Nije bilo nikad kao ovako.
Sve se mijenjalo, posljednjih stoljeća, ali je uvijek ostajao jedan vlastodržac na zemaljskoj kugli.
Njegovo veličanstvo – milion.
Milion može sve. Sa milionom vas cijene, vole i poštuju. Milion donosi na lice osmijeh, sunčane plaže, krstarenja, udobnost dvoraca i vila.
Milion je neprikosnoveni vladar svih sistema. I radničkog i kapitalističkog i seljačkog… ma bilo kojeg!
On je moć, vlast, kandžija, batina, presuda, omča, metak u čelo…
Sve može, i sve mu je dozvoljeno.
Bez milona, sve propada.
Ruše se kontinenti, gamižu izbjeglice, gladna Afrika, bijedna Južna Amerika, bosonoga djeca Afganistana, u bolestima, zaostalosti i mraku.
Svi propadaju.
Njegovo veličanstvo, uvijek opstaje.
On ima imunitet, on ima predsjednike, premijere i ministre.
Milion ima sve!
Ima čak i vas, dragi moji, i vi ste u omčama nekog miliona.
Pitam se, da li će jednom i taj savršeni vladar života i smrti, početi propadati.
Kao Inke, Asteci, Persija, faraoni, sultani, diktatori, carevi…
Ako krene u propadanje, valjda će znati pročitati poruku sa početka ove priče.
Možda će pad biti lakši.
