Nedavno je redakcija Radija Gradačac na facebook stranicu postavila fotografiju iz 1972. godine, na kojoj su tadašnje estradne zvijezde skupa sa djecom iz obdaništa «Angela Kunce» Gradačac.
Bila je to Pjesma ljeta, karavan sa pjevačima, glumcima, televizijskim licima, koji je putovao diljem bivše Jugoslavije. Na fotografiji su: Safet Isović, Silvana Armenulić, Cune Gojković, Leo Martin, Majda Sepe i Mića Orlović. Nasmijani, mladi i lijepi.
………………………………………………………………….
………………………………………
Fotografija je izazvala ogromnu pažnju i imala je više hiljada posjeta i komentara.
Znači to zaslužuje neku analizu, zaslužuje da se svi malo zamislimo.
…………………………………
…………………………………………..
U ovom gradu su se uvijek dočekivali veliki ljudi, obrazovani, popularni, priznati umjetnici, čija djela i danas jesu istinska umjetnička vrijednost.
Izvinite svi vi mlađi, ali koja to estradna zvijezda danas može biti podobna za druženje sa predškolskim uzrastom.
Nabrojati se može na prste jedne ruke. Sve ostalo je neukus, neobrazovanje, sveopšti skandal, od odijevanja sa nekoliko krpica, dekoltea u prvom planu i mladića zalizanih frizura koji nisu pročitali ni jednu knjigu u životu. Suvišna je priča o njihovim pjesmama.
Gradačac se tih godina izvlačio iz reda bosanskih kasaba, postajao poznat, lijep, čist i iznad svega gostoljubiv grad, spreman za organizaciju ovakvih velikih priredbi.
Stariji su na ovoj fotografiji vidjeli svoju mladost i djetinjstvo puno osmijeha i sreće. Mlađi su vjerovatno začuđeni interesovanjem za nešto, što je davna prošlost.
Ali u toj prošlosti (opet će me proglasiti nostalgičarom) mi nismo imali ništa. Jedne cipele, dvije košulje, neke pantalone. Nismo imali auta, televizore, kompjutere, telefone, skupi namještaj i kuće o pet stotina kvadrata.
Mi smo imali to vedro gradačačko nebo i osmijeh koji nam još treperi na usnama.
Ne dozvoljavam da mi bilo ko oduzme moju nostalgiju.
