Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Najnovije vijesti

PIJACA ili SARAJEVSKI BOLERO

17/02/2017 | objavio Radio Gradačac
PIJACA ili SARAJEVSKI BOLERO
Kolumna

 

Prije neki dan je skromno, pa skoro nikako, obilježena godišnjica otvaranja Olimpijskih igara u Sarajevu.

Bilo je nekada i jubileja, velikih prijema i fešti, ali se meni ova jadna godišnjica, koju su obilježili samo Javni mediji, nekako posebno urezala u dušu.

Sarajevo je osamdesetih godina lansirano u orbitu svjetskih metropola. Turističkih, sportskih, kulturnih, privrednih i svakih drugih.

Od tada do danas upravo mi, bosanski narod i njegove dične vođe, smo uspjeli da ga strovalimo u ponor neviđene besperspektivnosti i tame.

 

Nismo podigli privredu, zimske sportove, nemamo skijališta, Svjetski kup, svoje sportiste, hotele, strane goste, ogromnu zaradu na račun te Olimpijade.

Vučko je izblijedio, planine su rasprodate u placeve tajkunima, političari uglavnom i ne znaju, šta je uopšte Olimpijada.

 

Za većinu njih je to neka socijalistička ostavština, koju treba što prije zaboraviti.

 

Sarajevo je rušeno i srušeno. Onda je napamet obnavljano i popravljeno. Ostalo zagušeno među olimpijskim planinama, sa smogom, maglom, dimom, bez vode, parkinga… Ali sa džeparošima, organizovanim kriminalcima, ubicama u saobraćaju i strahom normalnih roditelja, za sigurnost svoje djece.

 

Bezbroj Vlada sjedi u zgradama, a da ni jedna nije nadležna za – Sarajevo. O duši toga grada bezvrijedno je raspravljati, jer se i ona izgubila i nestala. Sa tom dušom je nestao humor i smijeh sa ulica.

Sve što je doista sijalo, sada je u dubokoj magli naših sjećanja.

 

Zato i ostaje onaj besprijekorni, šarmantni, nikad dostignuti SARAJEVSKI BOLERO, britanskog plesnog para Jayne Torvill i Christopher Dean.

 

Na ledu Zetre se u nekoliko minuta desila bajka, zbog koje i oni koji klizanje ne vole, osjete ljepotu besprijekorne umjetnosti.

Ostao je samo Bolero.

Kao najljepše oproštajno pismo.

Kao posljednji pečat na jedan prelijepi, produhovljeni, pametni grad, koji je zauvijek nestao.

Imao sam čast, u to vrijeme živjeti u njemu.

Kao takvog ću ga zauvijek pamtiti.

 

Comments are closed.