Najnovije vijesti

SAKIB IMŠIROVIĆ: Međureligijska tolerancija na primjeru Husein-kapetana Gradaščevića

16/12/2020 | objavio Radio Gradačac
SAKIB IMŠIROVIĆ: Međureligijska tolerancija na primjeru Husein-kapetana Gradaščevića
Kulturna baština

Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine Osmanlije su 1580. godine obrazovali jednu veliku vojno-administrativnu jedinicu, tj. Bosanski ejalet (beglerbegluk, pašaluk). Ovaj ejalet je osnovan izdvajanjem Bosanskog, Hercegovačkog, Kliškog, Pakračkog i Krčko-ličkog sandžaka iz Rumelijskog, te Zvorničkog i Požeškog iz Budimskog beglerbegluka. Središnji sandžak – tzv. paša sandžak Bosanskog ejaleta je bio Bosanski sandžak. Glavno sjedište valije (upravnika pokrajine) do 1851. godine bilo je u Travniku, a nakon toga u Sarajevu.

Od Karlovačkog mira 1699. godine Bosanski ejalet postaje najistureniji evropski dio Osmanskog carstva. Zbog takvog geostrateškog položaja u Bosanskom ejaletu je organizovan posebni obrambeni sistem koji će kasnije dobiti naziv kapetanije. Ako je Hrvatska u 16. stoljeću bila „predziđe kršćanstva“, onda se Bosanski ejalet zbog svoje uloge u Osmanskom carstvu u 18. i 19. stoljeću slobodno može nazvati „predziđem islama“. Posebno bitnu društveno-političku ulogu u Bosanskom ejaletu u 18. i 19. stoljeću imali su kapetani, a njihove kapetanije predstavljale su prvu liniju odbrane ejaleta i Osmanskog carstva.

Husein-beg Gradaščević rođen je u Gradačcu 1802., sin Osman-kapetana Gradaščevića i Melek-hanume – porijeklom Đurđijanke. Kao i za sve druge plemiće u Bosni, nažalost, nema mnogo podataka o njegovoj ranoj mladosti. Zbog oskudijevanja u historijskim izvorima o njegovom djetinjstvu i mladosti, izuzetno je teško rekonstruisati taj period njegovog života, što predstavlja i predstavljat će veliki problem za sve istraživače ove ličnosti. Ali zna se toliko da mu je otac osigurao privatne vaspitače i učitelje, i da je odgajan kao plemić. Obrazovan je, po ondašnjem običaju, prvenstveno u vjerskom smislu. Iz toga se da zaključiti da je bio vjerski solidno obrazovan. Od posebnih znanosti obrazovan je u kaligrafiji, što je pokazatelj umjetničkih sklonosti. Od njegovih učitelja poznato je ime sarajevskog učenjaka Mulle Mestvice. Husein-kapetan je bio besprijekoran vjernik i krajnje pobožan, ali, prema načinu njegovog života, ne može se zaključiti da je bio i fanatičan. Prema tome, Husein je predstavljao tipičnog bosanskog muslimana, odanog vjeri, ali koji joj nije robovao.

Husein-kapetan, u narodu poznat još pod imenom Zmaj od Bosne, je došao na čelo Gradačačke kapetanije 1820. godine. Husein-begova kapetanija bila je Gradačac, ali cijela Posavina mu je bila podložna. Poznato je da je Gradačačka kapetanija bila jedna od najbogatijih kapetanija, a njeni stanovnici izrazito sretni i zadovoljni.

On je ujedno bio i posljednji kapetan te kapetanije. U periodu od 1820. do 1831. godine, Husein-kapetan se najznačajnijim dijelom bavio izgradnjom raznih građevina u svojoj kapetaniji. U Gradačcu je dao sagraditi lijepu i prostranu kupolom presvođenu džamiju (1826.) i do nje sahat-kulu (1824.). Po riječima Hamdije Kreševljakovića, „njegova (Husein-kapetanova) je kapetanija bila najbolje upravljana i najsretnija u Bosni. Kršćansku je raju pazio kao ni jedan drugi kapetan“. Baš u njegovoj kapetaniji u Tolisi podignuta je 1823. godine prva zgrada za katoličku pučku školu. Zauzimanjem fra Ilije Starčevića, prisnog prijatelja Husein-kapetana, sagrađena je bila i crkva za 1500 duša, te prostran župni stan od 8 soba i to sve bez carskog berata, jedino uz odobrenje Husein-kapetanovo.

TOLISA

TOLISA

Tokom vojnih sukoba Pokreta za autonomiju Bosne i carske vojske, značajan udio u Gradaščevićevoj vojsci činili su i nemuslimani. Većim dijelom su to bili kršćani Huseinove kapetanije i Bos. Posavine, koji su iz domoljubnih pobuda dobrovoljno stupili u vojsku.

Tokom svog nesretno kratkog života, Husein-kapetan je pokazivao veliku naklonost i razumijevanje prema nemuslimanskom stanovništvu u prvom redu svoje kapetanije, ali i ostatka Bosanskog ejaleta. Veliki, dugogodišnji prijatelj Huseinov bio je i fra Ilija Starčević sa kojim je tokom čitavog života održavao dobre odnose, što je i sam Starčević uvijek isticao. Upravo fra Ilija Starčević je bio glavna veza Gradaščevića sa katoličkim narodom Bosanske Posavine, što se odrazilo i na život „običnih“ ljudi. Ilija koji je dobro poznavao potrebe posavskih katolika, a Huseinovim zalaganjem je dosta njih i ostvareno.
Gradaščević nije pomagao samo katoličkom puku, i pravoslavno življe Huseinove kapetanije imalo je dosta koristi od njega. On je pored katoličkih crkava u Dubravama i Garevcu dao dozvolu za izgradnju pravoslavne crkve u Obudovcu. Posebno je interesantno i bitno istaći da Gradaščević nije mogao izdati ove dozvole bez sultanovog berata, ali on za to nije mario, čak štoviše pomagao je izgradnju ovih građevina i svojim porodičnim imetkom.  

Nakon vojnog sloma Pokreta za autonomiju, Husein-kapetan šalje fra Starčevića u Austriju sa pismenom molbom caru Franzu da mu se omogući prelazak u Austriju. I iz ovog slučaja može se zaključiti da je jedan od najbližih Gradaščevićevih suradnika i ljudi od povjerenja bio upravo Starčević. Njegov odnos prema nemuslimanima Bos. Posavine bio je i više nego korektan, nadasve pošten i tolerantan, a Hrvati katolici Bosanske Posavine i danas ga pamte kao velikog dobročinitelja katoličkog naroda u Bosni. Ovakav odnos Husein-kapetana Gradaščevića i katolika u Bosni ostavio je traga i u književnosti tog vremena. Prvi roman o Husein-kapetanu Gradaščeviću pod nazovom „Zmaj od Bosne“ napisao je upravo Josip Eugen Tomić 1879. godine u Zagrebu. Iako je ovaj roman romantičarskog karaktera i u sebi sadrži dosta fiktivnih elemanata, njegova vrijednost ogleda se u odnosu hrvatskoga naroda i kapetana, te predstavlja presliku kolektivne svijesti katoličkog naroda o vremenu Huseinovog upravljanja Bos. Posavinom i njegovog odnosa prema njima.

Pitanjem karaktera Pokreta Husein-kapetana Gradaščevića bavili su se gotovo svi ugledni historičari naše zemlje, a među njima su se vodile velike rasprave o karakteru samog Pokreta, odnosno da li je to bio pokret za očuvanje povlastica viših slojeva društva, ili je pokret imao autonomističke težnje. Ali svi historičari koji su se bavili likom i djelom Gradaščevića, pa čak i oni koji su bili krajnje „oštri“ prema njemu u svojim stavovima, ističu da je Husein-kapetan Gradaščević unikatan primjer tolerantnog odnosa prema nemuslimanima Bosanskog ejaleta.

Za kraj, jako je važno istaći da ni gotovo 190 godina nakon sloma Pokreta za autonomiju, a 186 godina od smrti Gradaščevića, nije iščezlo sjećanje našeg naroda na svestranu politiku koju je Gradaščević vodio. Svojim primjerom i dalekovidnim shvatanjima i danas nam može biti primjer kako je međuvjerski suživot sa kojim su zadovoljni svi na ovim prostorima itekako moguć, pitanje je samo da li mi želimo i koliko smo spremni da se potrudimo za takav život.

Radio Gradačac / Sakib Imširović, bachelor historije

Comments are closed.

YouTube