Trgovinske i ugostiteljske radnje bila su mjesta, okupljanja sirotinje i beskućnika, kojih je bilo dosta u Gradačcu. To su bile ugostiteljske radnje Sulje Idrizovića i Husejna Gubaljevića. Pored toga u Gradačcu je bilo nekoliko hanova, kao što je han Mustafe Haseljića i Ahmeda Sarajlića. Ti hanovi su bili nešto „uređeniji“ nego obične kafane. Iz tog vremena treba pomenuti i hotel, koji je bio vlasništvo Mujage Jašarevića, gradačačkog trgovca, koji je pored trgovaca Avdage i Muharemage Šakića najbolje radio. Nažalost svi ti stari objekti o kojima govorimo više ne postoje u Gradačcu, oni su srušeni. Na mjestu nekadašnjeg hotela kojeg spominjemo, šezdesetih godina prošlog stoljeća sagrađen je novi gradski hotel, ali je njegova namjena promijenjena poslije devedesetih godina.
U hotelu kojeg smo spomenuli bilo je na spratu šest soba za prenoćište, a u prizemlju kuhinja, kafana i restoran. U hotelskoj kuhinji spremala se relativno dobra hrana, naročito kada je 1935. godine godine hotel od Jašarevića uzeo u zakup Mađar Franjo Varga, sa ženom Pirikom. Varga je bio dobar ugostitelj. Inače je bio vrlo krupan čovjek. Napravio je dosta reda u hotelu. Prije njegovog dolaska, često su izbijale tuče. Međutim, Varga je uvijek u blizini šanka držao „paliju“ za svaki slučaj. Tuče su se smanjile, a u hotelu je vladao kakav, takav red. Varga je držao hotel sve do pred Drugi svjetski rat.
Međutim, taj ugostiteljski objekat i ako je nosio naziv hotel, ne bi se mogao svrstati ni u jednu kategoriju, jer je jednostavno bio van kategorije, neopremljen i potpuno neuslovan, ali ipak iznad standarda koji su vladali u hanovima, kao prenoćištima najniže kategorije.
Radio Gradačac / “GRADAČAC SA OKOLINOM – U PROŠLOSTI”, autor Esad Sarajlić
