Radio Gradačac zajedno sa Centrom za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac emituje serijal emisija o mentalnom zdravlju.
U okviru ovog serijala, u četvrtak, 3.1.2022. godine, smo u programu Radio Gradačca razgovarali sa magistrom psihologije Irmom Omeragić o mentalnom zdravlju naših građana u kontekstu ratnih dešavanja na tlu Europe.
U saradnji sa Centrom za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac, tekst o ovoj vrlo bitnoj zdravstvenoj i društvenoj temi, u nastavku donosimo i na našem web portalu.
_____________________________________________________________
JZU DOM ZDRAVLJA GRADAČAC
Ulica Josipa Šibera bb
76250 Gradačac, Bosna i Hercegovina
Tel:+387 35 367-000, fax +387 35 367-001
_______________________________________________________________________
Mentalno zdravlje naših građanja u kontekstu ratnih dešavanja na tlu Europe
Svjedoci smo ratnih dešavanja u našoj blizini. Šta navedeno kod naših građanja može uzrokovati?
Danas je pred nama teška tema jer je u BiH još uvijek živo sjećanje na rat. Mi koji smo bili djeca tokom rata sada imamo svoju djecu, a naši roditelji su ga proživljavali kad su bili naših godina. Gledajući na ono što se dešava na tlu Ukrajine, povezivanje onoga što smo mi živjeli i gledali svaki dan prije trideset godina i onoga što trenutno vidimo na televiziji je neminovno.
Ponovno proživljavanje doživljaja, vraćanje sjećanja, emocija i svega što smo proživjeli može biti vrlo intenzivno i možemo osjećati strah, zabrinutost ili biti ponovno traumatizirani. Zabrinutost za našu budućnost i budućnost naše djece je razumna i opravdana. Ono što vidimo na vijestima jako podsjeća na situaciju koje smo mi proživjeli i u kojoj su izgubljeni brojni životi, uništene porodice i domovi, i normalno je da vam je teško.
Nažalost, stres koji proživljavamo zadnjih nekoliko godina nikako da popusti. Politička nestabilnost u zemlji, pandemija koronovirusom, ekonomska situacija i sada rat koji nije tako daleko od nas, su svakako uzrok iscrpljenosti kako naših ličnih tako i kolektivnih kapaciteta.
Imate li savjet šta mi možemo uraditi sami za sebe?
Reći vam da ugasite vijesti i prepustite se svakodnevici, te ignorirate što se događa bilo bi vrlo naivno i nema smisla. Ne morate gledati vijesti da biste osjetili napetost u zraku. Ali ono što možemo I trebamo jeste ograničiti koliko ćemo se izlagati sadržajima koji nas uznemiruju -vijestima dajte po 5 minuta ujutro, popodne i navečer.
Preplavljivanje informacijama neće donijeti kontrolu koju želite, a sigurno će donijeti dodatnu anksioznost,odnosno tjeskobu, panične napade i druge teškoće. Ako su vam društvene mreže opterećujuće, iako mogu imati efekt normalizacije za ono što osjećate i mislite, i njih smanjite.
Razgovarajte s članovima porodice, prijateljima i drugim bliskim osobama o tome kako se osjećate. Vjerojatno je da su i oni zabrinuti, a razgovor može pomoći tome da se osjećate manje usamljenima u svojim emocijama. Podrška koju dobivamo od najbližih prvi je i vrlo važan ljudski poriv zaštite od nepovoljnih događaja, jedan od važnih aspekata povezivanja i alat za smirenje, iskoristite ga.
Većina nas se sjeća skloništa, stvaranja plana bijega i stvaranja zaliha, to su unutarnji mehanizmi naučeni iz nužde koje smo pokrenuli i kada je krenula pandemija. U redu je do neke mjere provjeriti s bližnjima imate li neki plan što napraviti ukoliko se nešto dogodi i na našem području. Ali moramo biti racionalni– cilj je umirenje, ne dodatno uznemiravanje.
Ovdje bi naglasila i duhovnost. Duhovnost se može shvatiti kao ljudska potrebu za pronalaženjem krajnjeg smisla i svrhe u životu, te želje da se živi integriranim životom. Istraživanja su pokazala da religiozne porodice, u odnosu na one koje to nisu, za vrijeme trajanja nesigurnosti, neizvjesnosti i stresa imaju veći nivo vjere i nade u dobar ishod, njihovi članovi rjeđe izražavaju određene sociopatološke pojave.
Također je veoma važan humor. Bosanci su poznati po smislu za humor pa je veoma važno da ga što više koristimo.Otkriveno je da je reakcija mozga jača na zvukove smijeha, a slabija na zvukove vriske.
Šta i koliko reći djeci?
Shvatiti nasilje, rat nije lako ni odraslim. Odrasli treba da vide prije svega šta oni proživljavaju i ukoliko su uznemireni djeca će to svakako primjetiti.
Sa djecom treba razgovarati. Prije razgovora sa djecom o ratu treba da provjerimo šta dijete zna o tome jer je moguće da je nešto čulo iz razgovora odraslih, ili druge djece ili na tv.Razgovarajte s njima u skladu s njihovom dobi i nivoom razumijevanja. Možete im objasniti što je rat i da je trenutno rat na jednom dijelu planete. .Moramo znati da video snimci krvoprolića jako negativno utiču na mentalno zdravlje djece te smo dužni djecu zaštiti od gledanja sadržaja na tv-u i digitalnim medijima.
Maloj djeci se može reći na način da se neki ljudi iz druge zemlje ne slažu sa onim što im je važno, a ponekad se dogodi i rat. Nasilje nije adekvatan način rješavanja sukoba ali neke zemlje pokrenu rat da bi ljudi bili sigurniji u budućnosti.
Kao roditelji zadatak nam je da uvjerimo djecu da su sigurni jer je od vitalnog značaja da se dijete osjeća sigurno.Dijete ne smijemo preplavljivati informacijama jer smo mi uznemireni. Mala djeca ne mogu verbalizirati, odnosno reći da su pod stresom pa mi moramo da posmatramo dijete, da li će pokazati promjene u ponašanju, kao sto su npr.promjene u ritmu spavanju, ne odvajanje od roditelja, sisanje prsta, umokravanje u krevetu i sl.
S adolescentima možete razgovarati o moralnim pitanjima, dugoročnim posljedicama i možda podijeliti neka vlastita iskustva s njima, ako vam to nije preplavljujuće. Pružite im podršku.
Ukoliko dijete nije zainteresovano za razgovor o trenutnoj situaciji tada dijete nećemo ni “gurati” u taj razgovor.Također, nemojte očekivati od djece da mijenjaju svoje ponašanje jer ste vi uznemireni, na njima je da žive bezbrižno onoliko dugo koliko mogu, to je bit djetinjstva.Mi im to ne smijemo uzimati zbog naših strahova i negativnih iskustava.
Obzirom na negativna ratna iskustva naših građana, na koje simptome ili emocije da obratimo pažnju i šta je najbolje tada činiti?
Ako imate problema sa spavanjem, obavljanjem i/ili dovršavanjem svakodnevnih aktivnosti, ako proživljavate visoke razine stresa, počnete da konzumirate alkohol ili psihoaktivne supstance potražite stručnu pomoć. Nema potrebe da se forsirate da proživljavate sami i crpite vlastite kapacitete koji su ionako smanjeni, u tome vam može pomoći stručnjak ili eventualno lijek koji bi bio propisan od stručne osobe, a ne uzet samoinicijativno.
Kod osoba koje su bile jače pogođene ratom, one koje su same proživjele izbjeglištvo, bombardiranje, sadržaji koje sada vide mogu ih brzo “vratiti” u njihovu prošlost i mogu biti izuzetno uznemireni. Jače teškoće apsolutno su znak da potražite stručnu pomoć.
Možda ćete biti ljuti i posebno razdražljivi te “eksplodirati” na osobe koje su vam bliske, na kolege ili na nepoznate osobe u prolazu. Molim vas, uzmite u obzir da smo svi zajedno na ovoj kugli u svemiru i da svi proživljavamo isto, dijelimo prostor i vrijeme u kojem živimo, dio smo zajedničkog ljudskog iskustva. Budite nježni prema sebi i drugima. Ako vas ljutnja preplavljuje često, dajte sebi više pauza u danu kada ćete provjeriti kako ste i dati sebi priliku da osjetite šta je ispod te ljutnje.. Veoma često ispod ljutnje je strah. Nemojte je izbacivati na druge osobe koje nisu za to krive.
Razumijem da je teško osjećati se bespomoćno u trenutnoj situaciji, i da imamo potrebu preuzeti kontrolu i izbaciti bijes na ono što nam je najbliže. Puno bolje bi bilo zagrliti nekog koga volite i do koga vam je stalo i vidjet ćete da je ta ljutnja najvjerojatnije rezultat straha i zabrinutosti za vas i druge. Dišite.
U ovakvim trenucima važno je zadržati aktivnosti koje vam inače “pune baterije”, ugodne, umirujuće aktivnosti. To mogu biti šetnje, izleti, sport, neke aktivnosti s bližnjima, meditacija, bilo što što vam pomaže. Ove aktivnosti će osigurati obnavljanje vaših resursa.
Ukoliko želite i možete pomoći onima pogođenima ratom, možete kontaktirati organizacije koje pružaju humanitarnu pomoć i vidjeti na koji način možete dati svoj doprinos. Sjećamo se koliko je humanitarna pomoć bila važna nama, sigurno će biti važna i svima koji su direktno pogođeni trenutnim zbivanjima.
Proživjeli smo užasne događaje ne tako davno, a to nam omogućuje da imamo jedinstveno suosjećanje prema žrtvama i pružimo pomoć za koju znamo da im je potrebna.
U jednom momentu ste spomenuli smisao. Ima li čovjek baš u svakoj, pa i najtežoj situaciji ima mogućnost izbora?
Potraga za smislom, nije „rezervirana” samo za one sklone filozofskom promišljanju života, jer svijest o postojanju smisla za koji bi vrijedilo živjeti jedna je od temeljnih ljudskih potreba. Njen izostanak u konačnici stvara osjećaj unutrašnje praznine koja umanjuje kvalitetu življenja te ugrožava duševno ali i tjelesno zdravlje, dovodeći čak i do gubitka volje za životom.
Naročito u posljednjih stotinjak godina, ljudi tu unutrašnju prazninu, koja se često manifestira kao stanje dosade, nastoje „ispuniti” pretjeranom usmjerenošću na radne zadatke, željom za stjecanjem moći, neobuzdanom spolnom žudnjom, pretjeranim prepuštanjem raznim užicima te ovisnostima i onim načinima privremenog bijega od osjećaja besmislenosti vlastitog postojanja.
Poznati psihijatar Viktor Frankl osnivač je logoterapije, terapije smislom koji je na osnovu vlastitih iskustava došao do spoznaje da je za je opstanak ključno pronaći smisao – kako smisao za nastavak života, tako i smisao u vlastitoj patnji.
Često je citirao Nietzsche-a: „Onaj koji zna zašto može se nositi sa svakim kako“.
U toj situaciji do izražaja dolazi i osjećaj unutrašnje slobode, a to je sloboda izbora, odnosno sposobnost izbora stajališta koje će čovjek zauzeti u bilo kojoj situaciji.
Imenovani psihijatar u svojim djelima navodio je primjere logoraša koji su postali gori od čuvara, neki su se sveli na razinu primitivnih, animalnih reakcija, dok su neki bili mučenici koji nisu dopustili da neljudski uslovi unište ono ljudsko u njima. Ono što izaziva divljenje je ono što čovjek veličinom svog duha može postići, veličinom duha koja u velikoj mjeri proizlazi i iz svijesti o smislu.Smisao nije nešto apstraktno i jednako za svakog čovjeka, već nešto što svaki čovjek kao jedinstvena i neponovljiva jedinka treba pronaći sam za sebe .
Sjetimo se fotografije žene u opkoljenom Sarajevu koja se kreće pored vojnika i vreća sa pjeskom dok snajper gađa, i dok je fotograf u zaklonu, ona gorda, ponosna kao na modnoj pisti obučena. To je naša sarajka Meliha Varešanović prozvana sarajevska Sophia Loren. Uz navedenu fotografiju koja je obišla svijet stojao je natpis: “Nikada nas nećete poraziti”.
Humanistička psihologija naglašava vjeru u sposobnosti čovjeka da se prilagodi novim situacijama, da se nosi s njima i da se kroz njih mijenja, raste i razvija, što uključuje i situacije velike patnje.
Za kraj poruka našim građanima.
Nemojte očekivati od sebe da budete nedotaknuti trenutnom situacijom. U redu je osjećati uznemirenost i u redu je da se ne osjećate dobro.
Isto tako, ako jeste dobro i ne osjećate teškoće – i to je u redu. Dopustite sebi da budete onako kako jeste, dajte sebi razumijevanje za ono što proživljavate i kako se osjećate.
Ukoliko se ne možete sami nositi nemojte se iscrpljivati, potražite pomoć stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja.
Radio Gradačac / Centar za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac
