Kao i svake godine od 1969., u Gradačcu se održava međunarodni sajam poljoprivrede, Sajam šljive. Ove godine Turistička zajednica grada Gradačca u znak zahvalnosti za razvijanje ideje, ali i afirmaciju Sajma šljive i zaštite autohtonih voćnih sorti uručila je prigodna priznanja.
Jednom od idejnih tvoraca Sajma šljive, Hazimu Kukuruzoviću, na otvaranju 49. sajamske manifestacije u Gradačcu uručena je nagrada za doprinos i afirmaciju Međunarodnog sajma poljoprivrede i prehrambene industrije – Sajam šljive.
– Ja sam danas vrlo emotivan, puno mi je srce i uzbuđen sam, da me je neko tada pitao da ću ovo doživiti, ja ne bih vjerovao. Sretan sam što sam danas živ i što je ovaj sajam doživio tolike godine. Ja sam dijete iz ratarsko-voćarske porodice i šljiva je moja škola, šljivu prodamo i onda kupujemo namirnice za život. Moji roditelji su me sa šljivom poslali na fakultet. Ja sam tamo zahvaljujući šljivi i ona je moja obaveza, ja njome vratio dug ovim sajmom, kaže Hazim Kukuruzović.
Ovaj 81-godišnji bivši inžinjer, sportista rukometaš, rekreativni trkač i planinar bio je jedan od osam idejnih tvoraca sajma u Gradačcu. Osim njega to su Vaso Stojčević, Pavle Tišma, Sadik Šehić, Đorđe Mitrović, Nikola Slavuljica, Momčilo Kojić i Dragan Popović.
Te 1967. i 68. godine, Hazim Kukuruzović i grupa prijatelja provodila je vrijeme razgovarajući o tome kako grad treba oživjeti i dati mu neko novu priču. Uz šalu i neformalni razgovor o svemu i svačemu, spontano se prešlo na temu kulture, uz zajedničku konstataciju kako se tih dana u Gradačcu ništa nije dešavalo, te da vlada prava ljetna monotonija.
Razgovor je nastavljen u smislu kako bi trebalo nešto organizovati i oživjeti malu čaršiju. Obzirom da je nekoliko puta pomenuta šljiva, sama po sebi nametnula se pomisao da bi se uz pomoć poljoprivrednih proizvođača mogla organizovati izložba šljive koja bi bila obilježena i muzičkim programom. Ideju je, zapravo dao i obrazložio Vaso Stojčević. Na kraju razgovora dogovorili su da se izložba nazove „Dan šljive“.
– U početku 1968. godine je to bila turistička manifestacija, ‘’Berba šljiva’’ koja nije nigdje adekvatno zabilježena. Djevojke su u narodnim nošnjama, u kočijama išle u Mionicu, brale šljive i pravile šetnju kroz grad gdje su se i pjevale pjesme. A malo pjesama o šljivi ima, a mi smo htjeli da ima i pjesmu o šljivi i Gradačcu, što smo na kraju i uradili. Nastala je pjesma ‘’Djevojko lijepa, šljivu oberi’’, priča Hazim.
Za sljedeću godinu su se pripremali da prošire manifestaciju na pečenje rakije i sušenje šljive. Ta 1968. godina je bila transformacija od toga šta će se raditi i kako će se verifikovati Gradačac, do sajma, odnosno tadašnjeg ‘’Dana šljive’’ 1969. godine.
– Ali 1969. godine, rodi šljiva, prelama se. Jugoslovenska štampa pisala je da nemaju kapacitete, nema sušnica, izvoz niko nije obezbijedio, katastrofa jedna. Nama je tada sinulo da napravimo manifestaciju ozbiljniju od šljive, gdje ćemo napravit izložbu, pozvati naučne skupove, a između ostalog organizirati i zabavnu manifestaciju. Tako se i došlo na ideju o organizovanju Dana šljive, rekao je Hazim Kukuruzović koji je narednih deset godina bio u organizaciji Sajma šljive, današnjeg Međunarodnog sajma poljoprivrede i prehrambene industrije.
Turistička zajednica grada Gradačca uručila je priznanje agronomu Vahidu Bešireviću za životno djelo u zaštiti i očuvanju autohtonih sorti jabuka i krušaka u Bosni i Hercegovini.
Radio Gradačac / Služba za informisanje “Sajam šljive 2022”
