Ova pisanja petkom na zvaničnom portalu Radija Gradačac me obavezuje da napišem par rečenica o ovom mediju. Naime, Radio je u prošlu srijedu napunio 51 godinu postojanja. Bez velike pompe, bez želje za samohvalisanjem, skromno, skupa sa svojim vjernim slušateljima. Hvalisanje je danas inače vrlo popularno. Drže se govori, iznose podaci, udara na sva zvona, toliko da kada bi uzeli govore sa godišnjica naših institucija, mogli bi zaključiti da u ovoj zemlji teku med i mlijeko.
Daleko smo mi od toga.
Radio je tu još od 1965. godine. Javno glasilo sa zadatkom da informira, pomalo edukuje, obrazuje, da formira neke važne kriterije u javnosti naše općine, ali i šire.
U tome je uspijevao, naravno da nekada i nije. Ali uvijek je izložen sudu javnosti, jer se ovaj posao ne može prikriti, sakriti, prespavati, pobjeći…
Kritičari su počesto spremni na sve.
Vrlo rijetko ko razmisli da realizaciju ozbiljnog programa u trajanju 24 sata, i tako 365 dana, jednostavno morate uraditi. Nema zabušavanja. Pored toga potrebno je sve slikati, snimiti, napraviti tv prilog ili uređivati ovaj portal. Svaka kritika se može i mora prihvatiti, ako je razložna i opravdana.
Javna riječ je opasna stvar. Novinari svaki dan ulaze u taj prostor javnosti, uz sve rizike. Uspijevaju biti dovoljno pismeni, elokventni i informirani u bilo kojoj oblasti, od sporta do politike.
Bez obzira, opet će se naći kritike, od onih koji se od te javnosti drže podalje i mirno u hladovini broje svoj radni staž a bogme i novac.
Radio Gradačac se odbranio od žutila, od tračerskih formula novog vremena.
On nije razglas za plasman jeftinih novokomponovanih nebuloza, kojima se pune uši i mozgovi naše djece.
Radio Gradačac drži do pismenosti i kulture sve ove godine. Nekada uspješnije, nekada manje uspješno, ali temeljito radi na tome.
Naravno, kritizeri se neće složiti sa mojim rečenicama, ali ja držim do njih.
Sretno Radio.
Idemo dalje.
