Vjerovatno neću ispričati ništa novo, ali red je pokušati ukazati na problem koji imamo. Nije to problem naše zemlje, nego svih zemalja koje proživljavaju tranziciju. Političari svih rangova, znanja i neznanja, svaku svoju škakljivu diskusiju završavaju konstatacijom, da je srušen sistem vrijednosti.
Nisam siguran da im je to baš dobro poznato. Ako je nešto srušeno, dakle moralo je postojati. A to što je srušeno treba ponovo izgraditi, dotjerivati i primjenjivati.
Postavlja se pitanje da li smo mi to uradili.
Pokušao sam razmišljati o rješenju. Kako se vrijednosti jednog društva urušavaju? Ne samo time što nema novca. Dovoljno je da napravite izložbu slika i pomiješate akademske slikare i amatere. Sistem je srušen.
Dovoljno je da imate katastrofalno, nefunkcionalno arhitektonsko rješenje zgrade, kvarta ili grada, sistema nema.
Ili da izgradite fabriku bez odvoda ili bez dovoljno jake struje.
Da napišete knjigu i platite recenzente da je hvale, a ona nije ni za šta.
Da kupite diplomu ili doktorat.
Da postavite pogrešan saobraćajni znak.
Sistem vrijednosti se reguliše zakonima, moralom i običajima.
Njega ne formira politika. Treba ga formirati akademska zajednica, umni ljudi, obrazovni sistem, kulturno naslijeđe, jednostavno život.
Sve ovo nabrojano je nestalo u zemljama tranzicije. Ostala je samo politika.
Ona vedri i oblači.
Ona, a da mi toga nismo ni svjesni, već gradi novi sistem vrijednosti. Mi živimo u njemu, govoreći kako je srušen.
Ne on je izgrađen ponovo i djeluje.
Pogledajte oko sebe.
Vrijednosti su poredane.
Da li se to vama sviđa ili ne, to nije važno?
Da li je on totalno naopak?
Ne znam.
Ali vjerovatno potpuno odgovara sistemu u kojem živimo.
Ako se ne pomirite s njim, teško ćete se snaći.
Nažalost.
