Radio Gradačac zajedno sa Centrom za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac emituje serijal emisija o mentalnom zdravlju.
U okviru ovog serijala, u četvrtak, 20.01.2022. godine, smo u programu Radio Gradačca razgovarali sa magistrom psihologije Irmom Omeragić o stigmi psihičkih bolesti i kako se protiv nje boriti.
U saradnji sa Centrom za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac, tekst o ovoj vrlo bitnoj zdravstvenoj i društvenoj temi, u nastavku donosimo i na našem web portalu.
_____________________________________________________________
JZU DOM ZDRAVLJA GRADAČAC
Ulica Josipa Šibera bb
76250 Gradačac, Bosna i Hercegovina
Tel:+387 35 367-000, fax +387 35 367-001
Šta je stigma i koga sve pogađa?
Veoma je važno da na samom početku definišemo stigmu. Stigma, ima korjen u grč. jeziku i znači “naglasiti, istaknuti, označiti”.
Stigma psihičke bolesti je negativno obilježavanje osobe samo zato što ima dijagnozu psihičke bolesti.
Kako bismo bolje razumjeli stigmatizaciju i efekte koje ona ima u društvu moramo pojasniti koga stigma vrijeđa, pogađa. Najlakše bi bilo reći da isključivo pogađa one koji imaju dijagnosticirani psihički poremećaj ali nije to baš tako jednostavno. Stigmatizacija povređuje sve ljude u društvu. Stereotipi o psihičkoj bolesti široko su rasprostranjeni u društvu, a opterećuju odnosno pogađaju naročito oboljelu osobu, ali i članove njene porodice.Stigmatizirajući stavovi plod su neznanja, straha i neobavještenosti a prisutni su ne samo u široj društvenoj zajednici nego i kod oboljelih, članova njihovih porodica ali nažalost i kod određenog broja profesionalaca. Stigma vezana za psihičku bolest i psihijatrijski tretman te diskriminacija koja se javlja kao posljedica glavne su prepreke ranom i uspješnom liječenju.Ljudi sve češće obolijevaju od psihičkih poremećaja, a stigmatizacija psihičkih poremećaja velik je problem u društvu. Rezultati ukazuju da čak više od 60% ljudi ne potraži pomoć zbog straha od stigme. Stoga je bitno podizati svijest o mentalnom zdravlju i psihičkim poremećajima.
Šta je uzrokovalo pojavu negativnih stavova prema oboljelim od mentalnih bolesti?
Da bi smo odgovorili na ovo pitanje moramo se vratiti u prošlost odnosno istoriju stigmatizacije.
Stigmatizacija psihičkih bolesti seže u srednji vijek kada su ljudi mislili da su osobe sa psihičkim smetnjama opsjednuti zlim silama, duhovima, vragovima i slično te su „liječeni“ okrutnim metodama npr.,otvaranje lubanje, magijski rituali i/ili su ih vezali lancima.
Razvojem naučne psihijatrije u 19. i 20. vijeku. dolazi do boljeg odnosa prema osobama oboljelim od psihičkih bolesti te boljem razumijevanju nastajanja psihičkih poremećaja. Psihijatrijske ustanove postale su primjerenije potrebama pacijenta, a na našim prostorima otvoreni su i centri za mentalno zdravlje što nas na pozitivan način razlikuje od regiona, gdje se pored usluga psihijatra nudi niz drugih oblika podrške od strane drugih stručnjaka na polju mentalnog zdravlja.
I pored napretka u liječenju i razumijevanju psihičkih poremećaja od strane struke, stavovi i predrasude o psihičkim poremećajima nisu se previše promijenili, pa je tako i danas rašireno mišljenje da su osobe sa psihičkim poremećajima opasne, sklone kriminalnim radnjama te da ih se treba bojati i izbjegavati. Sasvim je jasno da je problem stigmatizacije prisutan i bit će toliko dugo dok se ovi problemi budu stavljali “pod tepih”. Zato je važno razgovarati o mentalnom zdravlju, dati ljudima prave i točne informacije o simptomima i liječenju te ih potaknuti na traženje pomoći ako smatraju da ne znaju ili ne mogu dalje sami
Stigmatizacija u suvremeno doba
Negativni stavovi prema oboljelima od mentalnih bolesti ukazuju na manjak razumijevanja i empatije društva u cjelini prema njima. Okolina oboljele od psihičkih poremećaja često doživljava i neizlječivima tj. kad im se jednom postavi dijagnoza, da je ona za stalno. A sa druge strane dio neinformiranih pojedinaca često ne vjeruje da su, npr, depresija i anksioznost poremećaji te smatraju da se osobe moraju „samo trgnuti i početi rješavati svoje problem”, da su “obični simulanti koji traže penziju ili žele biti na bolovanju, neradnici i lijenčine, da su na teret države”, i sl.Mladi su dosta izloženi jer im se kaže “šta će tebi psihijatar pa ti si mlad/mlada” ili “pa vidi kako lijepo izgledaš, sređena si pa tebi nije nista”. Uz navedeno, prisutno je i mišljenje kako su psihijatrijski pacijenti sami odgovorni za svoje stanje.
Rezultati istraživanja pokazuju kako osobe koje boluju od psihičkih bolesti imaju kraći životni vijek. Diskriminacija dovodi do izostajanja traženja pomoći, zanemarivanja preventivnih aktivnosti, nesudjelovanja u preventivnim programima te do nepristupanja dijagnostičkim pretragama i tretmanu. Ne treba zaboraviti da materijalno siromaštvo i socijalna marginalizacija čine pojedine aktivnosti i usluge nedostupne osobama s psihičkim smetnjama.
Pojedini mediji senzacionalističkim, diskriminatornim natpisima u novinama, portalima, također prikazivanjem filmova gdje se aludira na opasnost psihički oboljelih ili primjenu nehumanog i neetičnog liječenja istih od strane zdravstvenih profesionalaca, prije svega psihijatara doprinose stigmatizaciji.
Posljedice predrasuda i manjka znanja
Predrasude su posljedica nedovoljnog znanja o psihičkim poremećajima.Predrasude su opasne za društvo jer mogu voditi u diskriminaciju.
Upravo su predrasude i strah od stigme glavni razlozi zbog kojih osobe koje pate od psihičkih smetnji ne traže stručnu pomoć ili pomoć odluče potražiti kasno.
Ljudi sve češće obolijevaju od psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi depresiju kao četvrti zdravstveni problem u svijetu, te je i drugi najveći uzrok radno-socijalnog nefunkcioniranja.
Psihičke poremećaje karakterizira pojava simptomatologije, a značajno otežavaju svakodnevicu te utiču na funkcioniranje (radno, socijalno i porodično). Također, stvaraju doživljaj lične patnje te se osoba ne uspijeva sama izboriti s njima. Ako suportivne okoline nema, pogotovo ako okolina ima predrasude prema psihičkim poremećajima, osobe ostaju same izgubljeni u svojim tegobama.
Samostigmatizacija
Stigmatizacija također dovodi i do samostigmatizacije. Veliki problem predstavlja i samostigmatizacija gdje kod oboljele osobe kao da dođe do prihvanja stavova koje mu nameće okolina i kao da počne da se slaže sa stereotipnim vjerovanjima, npr., da su manje vrijedni, da su sami krivi za razvoj bolesti.
Takvo ponašanje rezultira sniženim samopoštovanjem, osjećajem bespomoćnosti i sramom, što često dovodi do odustajanja od liječenja i svih drugih aktivnosti, otuđivanjem te strahom od traženja psihološke/psihijatrijske pomoći.
Suzbijanje i prevencija stigmatizacije i samostigmatizacije
Za suzbijanje i prevenciju stigmatizacije potrebna je edukacija i to na svim nivoima društva jer stigma nije samo problem oboljele osobe, nego je to i društveni problem. Stoga je od velike važnosti da se metode destigmatizacije provode na svim nivoima kao što su: građani, mediji, struka, porodica i pacijenti.
Edukacija ima za cilj povećanje znanja građana tako da im se pruže točne informacije o psihičkim poremećajima i životu oboljelih. Samo pruženim informacijama ćemo se suprotstaviti pogrešnim vjerovanjima iz kojih proizlaze razne predrasude o psihičkim poremećajima.
Psihoedukacija daje potrebne informacije o samoj bolesti, uzrocima, simptomima i liječenju te ima za cilj vraćanje dostojanstva oboljelima i poboljšanje kvalitete života.
Šta svako od nas može uraditi na suzbijanju stigmatizacije u društvu?
Svi u društvu imaju ulogu u stvaranju pozitivnog okruženja kada je riječ o mentalnom zdravlju i destigmatizaciji psihičkih bolesti. Okruženje koje stvaramo treba biti inkluzivno i spremno uključivati sve osobe, mora odbijati diskrimaciju i treba pružiti podršku. Trebamo:
Psihička bolest je, bolest kao i svaka druga, zahvata psihičko funkcioniranje, ali sama po sebi ne umanjuje ljudske vrijednosti osobe. Drugim riječima, samo zato što netko ima psihički poremećaj ne znači da je zbog toga manje vrijedan, manje pošten, manje pouzdan, manje čovjek!
Mnogi smatraju da je traženje pomoći u području mentalnog zdravlja znak slabosti ili manjka kapaciteta za nošenje sa situacijom. To nije istina. Čak i ako ste većinu svog života stvari uspijevali riješiti bez nečije stručne pomoći, ne znači da će uvijek tako biti.
Ukoliko osjećate psihičke tegobe javite se svom porodičnom ljekaru koji će na osnovu razgovora izvršiti procjenu i po potrebi a u dogovoru sa vama uputiti vas na dalji tretman, stručnjacima iz područja mentalnog zdravlje, a sve u cilju vase dobrobiti i eliminacije patnje.
Centar za mentalno zdravlje
JZU Dom zdravlja Gradačac
_________________________________________________________________
Radio Gradačac / Centar za mentalno zdravlje JZU Dom zdravlja Gradačac
